Authors
- Sandra Karanović — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia — ORCID: 0000-0003-2696-5305
- Vanja Ivković — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia
- Angelo Parini — Medical and Surgical Sciences Department University of Bologna, Bologna, Italy
- Ana Jelaković — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia — ORCID: 0000-0002-9262-4667
- Mirta Abramović Barić — Outpatient Clinic for General Medicine Bebrina, Bebrina, Croatia
- Stefano Bacchelli — Medical and Surgical Sciences Department University of Bologna, Bologna, Italy
- Marcella Cagnati — Medical and Surgical Sciences Department University of Bologna, Bologna, Italy
- Arrigo Francesco Giuseppe Cicero — Medical and Surgical Sciences Department University of Bologna, Bologna, Italy
- Sergio D'addato — Medical and Surgical Sciences Department University of Bologna, Bologna, Italy
- Daniela Degli Esposti — Medical and Surgical Sciences Department University of Bologna, Bologna, Italy
- Mirjana Fuček — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia
- Elisa Grandi — Medical and Surgical Sciences Department University of Bologna, Bologna, Italy
- Jelena Kos — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia
- Mario Laganović — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia — ORCID: 0000-0002-0240-4178
- Martina Rosticci — Medical and Surgical Sciences Department University of Bologna, Bologna, Italy
- Dunja Rogić — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia
- Ivana Vuković Brinar — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia
- Claudio Borghi — Medical and Surgical Sciences Department University of Bologna, Bologna, Italy
- Bojan Jelaković — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia — ORCID: 0000-0002-2546-4632
Keywords
uric acid, arterial hypertension, prehypertension
DOI
https://doi.org/10.15836/ccar2017.49Full Text
Uvod: Povišena razina urične kiseline uočena je u bolesnika s primarnom hipertenzijom (HT) i prehipertenzijom (PHT). Urična kiselina povezana je s vrijednostima arterijskog tlaka u općoj populaciji još od djetinjstva, a liječenje s inhibitorima ksantin oksidaze postiže se sniženje arterijskog tlaka. Navedeno upućuje na uzročnu vezu urične kiseline na razvoj arterijske hipertenzije. Budući da su podaci za europsku, posebno ruralnu populaciju manjkavi, naš cilj je bio analizirati povezanost urata i arterijskog tlaka u dva ruralna područja, u Hrvatskoj i Italiji. Ispitanici i metode: U ovoj međunarodnoj prospektivnoj dugotrajnoj studiji s praćenjem analizirani su podaci 5162 pojedinca iz BReENa kohorte, originalno iz Brisighella Heart Study (Italija) i ENAH kohorte (Hrvatska). Od ukupnog broja uključenih 1596 (754 muškaraca, 842 žena) je bilo adekvatno za daljnje analize. Isključene su osobe liječene inhibitorima ksantin oksidaze ili antihipertenzivnom terapijom te pojedinci s eGFR < 60 ml/min (MDRD formula). Među ispitanicima bilo je 139 predhipertoničara. Rezultati: Zabilježen je statistički značajan trend u vrijednostima urične kiseline prema kategorijama arterijskog tlaka: normotenzija, prehipertenzija i hipertenzija (276 (IQ 228-330) vs. 294 (IQ 240-342) vs. 307 (IQ 252-360) (p <0.001)). Uočena je statistički značajna korelacija urične kiseline sa sistoličkim i dijastoličkim tlakom (r = 0,192; p < 0,001, r = 0,08; p < 0,001). U multivarijatnoj linearnoj regresijskoj analizi urična kiselina je bila nezavisno povezana sa sistoličkim tlakom nakon prilagodbe za dob, spol, opseg struka, HDL, LDL, TG, eGFR (beta=0,11; p < 0,001); porast od 100 umol/l urične kiseline doveo bi do porasta sistoličkog tlaka za 2,8 mmHg. U prilagođenoj multivarijatnoj logističkoj regresijskoj analizi urična kiselina bila je nezavisni prediktor za hipertenziju, osobe u 4. kvartili vrijednosti urične kiseline imale su viši rizik za hipertenzivne vrijednosti arterijskog tlaka (1,9 [1.2-3.0]), ali ne i prehipertenziju. Zaključak: U europskoj ruralnoj populaciji bez kronične bubrežne bolesti urična kiselina je povezana s arterijskim tlakom i predstavlja nezavisni prediktor za hipertenziju, ali ne i prehipertenziju. Naši rezultati u skladu su s većinom dosadašnjih studija koje ukazuju na moguću uzročnu ulogu, međutim navedeno bi trebalo ispitati u prospektivnim istraživanjima.