Authors
- Anita Ćosić — Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Medicine, Osijek, Croatia — ORCID: 0000-0002-3374-8512
- Sanja Novak — Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Medicine, Osijek, Croatia
- Ivana Jukić — Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Medicine, Osijek, Croatia — ORCID: 0000-0003-3795-2112
- Ana Stupin — Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Medicine, Osijek, Croatia — ORCID: 0000-0002-7446-0021
- Zrinka Mihaljević — Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Medicine, Osijek, Croatia
- Lidija Rašić — Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Medicine, Osijek, Croatia — ORCID: 0000-0003-0761-047X
- Martina Mihalj — Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Medicine, Osijek, Croatia
- Ines Drenjančević — Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Medicine, Osijek, Croatia — ORCID: 0000-0003-4964-7721
Keywords
oxidative stress, arterial hypertension, high salt intake
DOI
https://doi.org/10.15836/ccar2017.78Full Text
Oksidativni stres je povećana razina reaktivnih kisikovih radikala. Njegov utjecaj na organizam ovisi o vrsti oksidansa, mjestu i intenzitetu stvaranja, sastavu i djelovanju različitih antioksidanata te o sposobnosti oporavka sustava. Današnjim laboratorijskim metodama možemo izmjeriti ukupnu razinu oksidativnog stresa (npr. mjerenje produkata lipidne peroksidacije ((TBARS)) ili antioksidativnog kapaciteta (FRAP – oboje mjereno spektrofotometrijski), utvrditi oksidativni status mjerenjem koncentracije i izražaja antioksidativnih enzima (npr. genski izražaj antioksidativnih enzima (mRNA pomoću rtPCR) i izražajnost proteina pomoću Western Blot metode) ili njihovu aktivnost (spektrofotometrijski), prisutnost ili proizvodnja produkata koji se mogu izmjeriti direktno na tkivima ili stanicama (npr. in situ proizvodnju reaktivnih kisikovih spojeva (ROS-a) različitim metodama flourescencije, proizvodnja vodikovog peroksida i peroksinitrita metodom protočne citometrije). U rutinskoj kliničkoj praksi navedene metode za određivanja razine oksidativnog stresa kod pacijenata nisu primijenjene iako bi mogle imati značenje kod praćenja terapije arterijske hipertenzije. Oksidativni stres je u podlozi razvoja i održavanja arterijske hipertenzije. Primjerice istraživanja na animalnim modelima arterijske hipertenzije, kod kojih je utvrđena snižena razina angiotenzina II (Ang II), pokazala su značajno povišenu produkciju ROS-a u stijenkama krvnih žila. Također, supresija Ang II (npr. povećanim unosom soli, NaCl) oštećuje funkciju krvnih žila povećanom proizvodnjom ROS-a. Tjedan dana visokog unosa soli značajno smanjuje izražaj GPx4, antioksidativnog enzima, i iNOS-a, povećava lipidnu peroksidaciju (mjerenju TBARS-om), dovodi do značajnog porasta produkcije ROS u limfocitima iz perifernih organa, s tendencijom porasta oksidativnog stresa u leukocitima iz krvi. Konzumacijom visoko slane dijete povećava se razina bazalnog unutarstaničnog ROS-a u limfocitima izoliranim iz mezenteričnih limfnih čvorova i slezene, kao i unutarstanična proizvodnja ROS-a u perifernim limfnim čvorovima nakon PMA stimulacije. Istovremeno, ne dolazi do značajne promjene arterijskog tlaka, upućujući da NaCl narušava oksidativnu ravnotežu i izaziva poremećaj funkcije krvnih žila neovisno o arterijskom tlaku i prije njegovih promjena.