Evaluation of the therapy approach in patients with atrial fibrillation and deep venous thrombosis undergoing hemodialysis and outcome evaluation in daily clinical practice

    Authors

    Keywords

    anticoagulant therapy, hemodialysis, warfarin overanticoagulation, bleeding risk

    DOI

    https://doi.org/10.15836/ccar2017.45

    Full Text

    Uvod: Antikoagulacijsko liječenje ima značajnu ulogu u sprječavanju kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih događaja, a u bolesnika u programu nadomještanja bubrežne funkcije, otvoreno je pitanje balansa između rizika od kardiovaskularnih događaja, s jedne strane i povećanog rizika od krvarenja s druge strane. Kako je terapijski učinak varfarina definiran na temelju ciljnog raspona vrijednosti INR-a (International Normalized Ratio) između 2,0-3,0, takav uzak terapijski prozor, kao i spor početak i kraj djelovanja te individualna varijabilnost čine titraciju terapije kompleksnom, osobito u populaciji bolesnika na hemodijalizi. Direktni oralni antikoagulansi predstavljaju prekretnicu u antikoagulacijskom liječenju, ali bez dovoljno dokaza za primjenu u bolesnika na hemodijalizi. Pacijenti i metode: U sklopu redovne provjere terapije bolesnika na HD, napravili smo evaluaciju koagulograma u svrhu određivanja TTR-a (Time in Therapeutic Range), i analizu ishoda (moždanog udara/sistemske tromboembolije s jedne strane i hipersaturacije odnosno epizoda krvarenja s druge strane), retrospektivno, u 6-mjesečnom razdoblju na uzorku od 35 bolesnika koji uzimaju varfarin, a radi procjene rizika i koristi liječenja. Za izračunavanje TTR vrijednosti koristila se Rosendaalova metoda, statistički testovi bivarijantne korelacije za korelaciju varijabli, hi kvadrat test, parametrijski t-test za nezavisne uzorke. Sve razlike dobivenih vrijednosti su analizirane na razini značajnosti od 5%. Podaci su analizirani statističkim programom SPSS v.20. Rezultati: U uzorku od 35 bolesnika je 25% žena, 91% hipertoničara, 20% dijabetičara, 62% bolesnika s koronarnom bolesti srca, 54% bolesnika s hiperlipidemijom, prosječne životne dobi 68 godina. 71% bolesnika imalo je fibrilaciju atrija, a 14% duboku vensku trombozu. Prosječna vrijednost TTR-a je 60,63 ± 22,58%. Testiranjem različitih ishoda s obzirom na TTR nije nađena statistički značajna razlika kod pacijenata čiji je TTR iznad 60%, tj. ispod 60%. Od pacijenata koji su imali laboratorijski verificiranu hipersaturaciju, u 13 je hipersaturacija zabilježena kod jednog mjerenja, kod jednog pacijenta dva puta, kod dva pacijenta tri puta te kod 3 pacijenta 5 puta kroz 6 mjeseci mjerenja. Nije zabilježen niti jedan kardiovaskularni ili cerebrovaskularni događaj i nije bilo epizoda krvarenja. Zaključak: Rezultat govori u prilog činjenici kako kod bolesnika na hemodijalizi postoji veća sklonost hipersaturaciji i veći rizik od krvarenja, ali kako se radi o malom uzorku bolesnika i kratkom vremenu evaluacije, potrebne su daljnje analize ishoda kako bi se detaljnije definirao omjer koristi i rizika.

    Cardiologia Croatica
    Back to search

    Evaluation of the therapy approach in patients with atrial fibrillation and deep venous thrombosis undergoing hemodialysis and outcome evaluation in daily clinical practice

    Extended Abstract
    Issue3
    Published
    Pages45
    PDF via DOIhttps://doi.org/10.15836/ccar2017.45
    anticoagulant therapy
    hemodialysis
    warfarin overanticoagulation
    bleeding risk

    Authors

    Edina Ćatić Ćuti*ORCIDGeneral Hospital Zabok and Croatian Veterans Hospital, Zabok, Croatia
    Bojan JelakovićORCIDUniversity of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia
    Dajana KatičićORCIDUniversity Hospital Center „Sestre milosrdnice“, Zagreb, Croatia
    Draško PavlovićORCIDUniversity Hospital Center „Sestre milosrdnice“, Zagreb, Croatia
    Ninoslav LekoORCIDGeneral Hospital „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod, Slavonski Brod, Croatia
    Žarko BelavićPolyclinic IDC - Zabok, Zabok, Croatia

    *Correspondence email: edina3110@gmail.com

    Full Text

    Uvod: Antikoagulacijsko liječenje ima značajnu ulogu u sprječavanju kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih događaja, a u bolesnika u programu nadomještanja bubrežne funkcije, otvoreno je pitanje balansa između rizika od kardiovaskularnih događaja, s jedne strane i povećanog rizika od krvarenja s druge strane. Kako je terapijski učinak varfarina definiran na temelju ciljnog raspona vrijednosti INR-a (International Normalized Ratio) između 2,0-3,0, takav uzak terapijski prozor, kao i spor početak i kraj djelovanja te individualna varijabilnost čine titraciju terapije kompleksnom, osobito u populaciji bolesnika na hemodijalizi. Direktni oralni antikoagulansi predstavljaju prekretnicu u antikoagulacijskom liječenju, ali bez dovoljno dokaza za primjenu u bolesnika na hemodijalizi.

    Pacijenti i metode: U sklopu redovne provjere terapije bolesnika na HD, napravili smo evaluaciju koagulograma u svrhu određivanja TTR-a (Time in Therapeutic Range), i analizu ishoda (moždanog udara/sistemske tromboembolije s jedne strane i hipersaturacije odnosno epizoda krvarenja s druge strane), retrospektivno, u 6-mjesečnom razdoblju na uzorku od 35 bolesnika koji uzimaju varfarin, a radi procjene rizika i koristi liječenja. Za izračunavanje TTR vrijednosti koristila se Rosendaalova metoda, statistički testovi bivarijantne korelacije za korelaciju varijabli, hi kvadrat test, parametrijski t-test za nezavisne uzorke. Sve razlike dobivenih vrijednosti su analizirane na razini značajnosti od 5%. Podaci su analizirani statističkim programom SPSS v.20.

    Rezultati: U uzorku od 35 bolesnika je 25% žena, 91% hipertoničara, 20% dijabetičara, 62% bolesnika s koronarnom bolesti srca, 54% bolesnika s hiperlipidemijom, prosječne životne dobi 68 godina. 71% bolesnika imalo je fibrilaciju atrija, a 14% duboku vensku trombozu. Prosječna vrijednost TTR-a je 60,63 ± 22,58%. Testiranjem različitih ishoda s obzirom na TTR nije nađena statistički značajna razlika kod pacijenata čiji je TTR iznad 60%, tj. ispod 60%. Od pacijenata koji su imali laboratorijski verificiranu hipersaturaciju, u 13 je hipersaturacija zabilježena kod jednog mjerenja, kod jednog pacijenta dva puta, kod dva pacijenta tri puta te kod 3 pacijenta 5 puta kroz 6 mjeseci mjerenja. Nije zabilježen niti jedan kardiovaskularni ili cerebrovaskularni događaj i nije bilo epizoda krvarenja.

    Zaključak: Rezultat govori u prilog činjenici kako kod bolesnika na hemodijalizi postoji veća sklonost hipersaturaciji i veći rizik od krvarenja, ali kako se radi o malom uzorku bolesnika i kratkom vremenu evaluacije, potrebne su daljnje analize ishoda kako bi se detaljnije definirao omjer koristi i rizika.