Authors
- Vedran Premužić — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia — ORCID: 0000-0001-6264-6809
- Ninoslav Leko — General Hospital ''Dr. Josip Benčević'', Slavonski Brod, Croatia — ORCID: 0000-0002-2650-4405
- Želimir Stipančić — Orašje County Hospital, Orašje, Bosnia and Herzegovina
- Vanja Ivković — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia
- Tomislav Teskera — General Hospital ''Dr. Josip Benčević'', Slavonski Brod, Croatia
- Sandra Karanović — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia — ORCID: 0000-0003-2696-5305
- Ivana Vuković Brinar — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia — ORCID: 0000-0001-9658-6234
- Živka Dika — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia
- Mario Laganović — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia — ORCID: 0000-0002-0240-4178
- Bojan Jelaković — University of Zagreb School of Medicine, University Hospital Centre Zagreb, Zagreb, Croatia — ORCID: 0000-0002-2546-4632
Keywords
arterial stiffness, vascular ageing, endemic nephropathy
DOI
https://doi.org/10.15836/ccar2017.75Full Text
Uvod: Bolesnici s terminalnim bubrežnim zatajenjem najčešće umiru od kardiovaskularnih (KV) incidenata, što je najčešće povezano s povišenom krutosti arterija (KA) (1). Osim dobi, KA je snažno povezana u bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti (KBB) s regulacijom homeostaze kalcija i fosfata (2). Endemska nefropatija (EN) je kronična tubulointersticijska nefropatija karakterizirana kasnijim nastankom arterijske hipertenzije (AH) što utječe na vrijednost KA (3). Cilj rada je bio analizirati i usporediti ukupnu i KV smrtnost u EN bolesnika s drugim bolesnicima s terminalnim bubrežnim zatajenjem na hemodijalizi. Pacijenti i metode: Uključeno je ukupno 186 hemodijaliziranih bolesnika (90 muškaraca, 96 žena; 67,35 + 13,07 godina) iz tri dijalizna centra u dva endemska područja. Učinjena su kontrolna mjerenja nakon 25 mjeseci na 97 preživjelih bolesnika (52 EN i 45 ne-EN) liječenih kroničnom hemodijalizom, 28 EN i 37 ne-EN bolesnika je umrlo (31% vs. 39%; p = 0,29) od različitih uzroka. Brahijalni arterijski tlak (AT) je bio mjeren pomoću Omron M6 uređaja, a markeri KA; brzina pulsnog vala (PWV) i augmentacijski indeks (Aix) Arteriographom prije početka srednje dijalize u tjednu. Rezultati: Nismo pronašli razlika u spolu, pušenju, vrsti vaskularnog pristupa, dozi vezača fosfata, vitamina D, AH i brahijalnog AT između dvije skupine ispitanika. Nije bilo razlika u modalitetu dijalize osim nižim dozama ultrafiltracije u EN bolesnika (p < 0,001) na početku i na kraju praćenja. EN bolesnici su bili značajno stariji (72,0 ± 37,1 vs. 62,8 ± 15,1; p < 0,001) s kasnijim započimanjem dijalize na početku i na kraju praćenja. EN bolesnici su imali niže vrijednosti fosfata (1,36 ± 0,46 vs. 1,6 1 ± 0,42; p < 0,001), umnoška Ca x P (3,11 ± 1,13 vs. 3,76 ± 1,19; p < 0,001) te iPTH (10,4 IQ 4,5-19,6 vs. 20,2 IQ 12-50; p < 0,001) i značajno niže vrijednosti PWV-a (9,2 ± 1,6 vs.10,5 ± 1,9 na početku; 9,3 ± 1,3 vs.10,5 ± 1,9 kraj praćenja; svi p < 0,001). EN bolesnici su imali kraće trajanje AH prije započimanja hemodijalizom u odnosu na ne-EN bolesnike (36 (12-84) vs. 84 (60-120) mjeseci; p < 0,001). Ne-EN bolesnici su umirali značajno češće od KV incidenata (32% vs. 12%; p = 0,001). Srednje vrijeme preživljenja je bilo značajno duže u EN skupini bolesnika (22,3 (95% CI 21,2-23.5) vs. 18.2 (95% CI 16,4-20.0) mjeseci; p < 0.001). KV smrtnost je bila niža u EN skupini bolesnika (15,0% vs. 37,8%, HR 0.32 [0.18 - 0.59]; log-rank p = 0,0004). Zaključak: EN bolesnici unatoč tome što su značajno stariji su imali niže vrijednosti PWV-a. Endemska nefropatija je nezavisan prediktor niže KA koja se razvija sporije zbog nižih vrijednosti AT, blaže AH u preterminalnim stadijima bolesti, boljoj kontroli AH tijekom hemodijalize i boljoj regulaciji kalcija i fosfata što značajno pridonosi sporijoj progresiji bubrežne bolesti i nižoj KV smrtnosti u ovoj skupini bolesnika.
Literature
- Guerin AP, Blacher J, Pannier B, Marchais SJ, Safar ME, London GM. Impact of aortic stiffness attenuation on survival of patients in end-stage renal failure. Circulation. 2001 Feb 20;103(7):987–92. https://doi.org/10.1161/01.CIR.103.7.987
- Temmar M, Liabeuf S, Renard C, Czernichow S, Esper NE, Shahapuni I, et al. Pulse wave velocity and vascular calcification at different stages of chronic kidney disease. J Hypertens. 2010 Jan;28(1):163–9. https://doi.org/10.1097/HJH.0b013e328331b81e
- Jelaković B, Nikolić J, Radovanović Z, Nortier J, Cosyns JP, Grollman AP, et al. Consensus statement on screening, diagnosis, classification and treatment of endemic (Balkan) nephropathy. Nephrol Dial Transplant. 2014 Nov;29(11):2020–7. https://doi.org/10.1093/ndt/gft384