Authors
- Iva Majurec — University Hospital Centre Rijeka, Rijeka, Croatia — ORCID: 0000-0002-4170-1810
- Lidija Orlić — University Hospital Centre Rijeka, Rijeka, Croatia — ORCID: 0000-0001-8376-6623
- Ivan Jakopčić — University Hospital Centre Rijeka, Rijeka, Croatia — ORCID: 0000-0003-0740-3171
- Vesna Lukenda Žanko — University Hospital Centre Rijeka, Rijeka, Croatia
- Marina Colić — University Hospital Centre Rijeka, Rijeka, Croatia
- Josipa Josipović — University Hospital Centre ''Sestre milosrdnice'', Zagreb, Croatia — ORCID: 0000-0001-5545-6484
- Sandra Milić — University Hospital Centre Rijeka, Rijeka, Croatia
- Draško Pavlović — University Hospital Centre ''Sestre milosrdnice'', Zagreb, Croatia — ORCID: 0000-0002-2380-869X
- Ivana Mikolašević — University Hospital Centre Rijeka, Rijeka, Croatia
Keywords
residual diuresis, hemodialysis, cardiothoracic index, arterial hypertension
DOI
https://doi.org/10.15836/ccar2017.73Full Text
Uvod: Prijašnje studije pokazale su da je preostala bubrežna funkcija važniji pokazatelj preživljenja, morbiditeta i kvalitete života pacijenata nego propisana, odnosno dobivena dijaliza. Cilj ove studije bio je istražiti koji klinički i laboratorijski parametri su povezani s preostalom diurezom. Pacijenti i metode: Analizirali smo 206 pacijenata (120 muških) na kroničnoj hemodijalizi (HD), srednje dobi 67,8 ± 13,2 godina. Prosječna duljina trajanja nadomjesne bubrežne terapije bila je 56,6 ± 66,4 mjeseci. Rezultati: Nismo utvrdili niti jednu značajnu povezanost između preostale diureze te dobi, spola i prisutnosti arterijske hipertenzije, odnosno koronarne bolesti srca. Unutar proučenih laboratorijskih testova samo su serumski kalij (r = -0,143; p = 0,05) i serumski kreatinin (r = 0,181; p = 0,01) pokazali značaju korelaciju s preostalom diurezom. Nadalje, duljina trajanja hemodijalize (r = -0,339; p < 0,0001), prisutnost šećerne bolesti (-0,173; p = 0,02), tjedni porast tjelesne mase između hemodijaliza (r = -0,185; p = 0,01) te hipotenzivne krize tijekom HD (r = -0,188; p = 0,009) pokazali su značajno negativnu korelaciju s preostalom bubrežnom funkcijom. S druge strane, kardiotorakalni indeks (r = 0,217; p = 0,01), uporaba diuretika (r = 0,326; p < 0,0001), dnevna doza diuretika (r = 0,276; p = 0,0001), uporaba ACE-I/ARB-ova (r = 0,148; p = 0,04), blokatora kalcijevih kanala (r = 0,152; p = 0,03), sistolički tlak prije (r = 0,148; p = 0,04) i nakon HD (r = 0,263; p = 0,0002), dijastolički tlak prije početka HD (r = 0,149; p = 0,04) te poslije (r = 0,244; p = 0,0007) pokazali su značajnu pozitivnu korelaciju s preostalom bubrežnom funkcijom. Zaključak: Upotreba diuretika, ACE-I/ARB-ova, blokatora kalcijevih kanala, tjedni porast tjelesne mase između hemodijaliza, sistolički i dijastolički tlak prije HD te posebno sistolički i dijastolički tlak poslije HD pokazali su značajnu povezanost s očuvanom bubrežnom funkcijom.